Pozajmica u profesionalnom fudbalu: ugovorni trougao, plata i klauzula povratka

Pozajmica profesionalnog igrača ima tri povezane ugovorne ravni: postojeći ugovor s matičnim klubom, pisani ugovor o pozajmici između klubova i ugovor s novim klubom za vrijeme pozajmice. Plata, trajanje, registracija i mogući povratak moraju biti jasno raspoređeni unutar te strukture.

Pozajmica je privremeni prelazak. Ovaj članak zato ne obrađuje trajnu transfernu naknadu ni sporazumni raskid prvog ugovora. Klauzulu povratka treba razlikovati od FIFA pravila o povratku koje važi kada novi klub ranije raskine ugovor s igračem.

Prema članu 10 RSTP, profesionalni igrač se na određeni period pozajmljuje iz matičnog kluba u novi klub. Klubovi moraju uslove pozajmice urediti pisanim putem. Igrač može biti strana ugovora o pozajmici. Pored toga, igrač i novi klub moraju potpisati ugovor za vrijeme pozajmice koji izričito priznaje status igrača na pozajmici.

Postojeći ugovor igrača ostaje osnova odnosa s matičnim klubom. Za vrijeme ugovorenog perioda pozajmice ugovorne obaveze između igrača i matičnog kluba u pravilu miruju, osim ako je pisanim putem drugačije dogovoreno. Ugovor s novim klubom zato mora opisati stvarni rad igrača tokom pozajmice.

Sva tri dokumenta treba čitati zajedno. Aneks prvog ugovora, ugovor o pozajmici i ugovor s novim klubom trebaju koristiti iste datume, uloge i pojmove. Protivrječnosti o plati, trajanju ili povratku treba riješiti u dokumentima, a ne ostaviti opštem upućivanju.

Ugovor o pozajmici mora odrediti unaprijed utvrđen period. Član 10 RSTP u pravilu predviđa najmanje trajanje između dva registraciona perioda i najduže trajanje od jedne godine. Datum završetka mora pasti u registracioni period saveza matičnog kluba. Duže ugovorno trajanje se prema tom pravilu ne priznaje.

Pozajmica podliježe i administrativnim postupcima registracije i transfera. Igrač može istovremeno biti registrovan samo za jedan klub. Kod međunarodnog prelaska u vremensku liniju treba unijeti nadležne saveze, registraciju i eventualni Međunarodni transferni certifikat. Na domaće pozajmice dodatno se primjenjuju pravila nadležnog saveza.

Produženje je moguće samo unutar dozvoljenih granica i uz pisanu saglasnost igrača. Klub, igrač i savezi zato prije isteka prvog perioda trebaju razjasniti da li se igrač vraća, pozajmica završava ili se priprema novi dogovor.

FIFA traži da klubovi u ugovoru o pozajmici odrede finansijske uslove. Tu treba odvojiti dvije stvari. Klubovi mogu dogovoriti internu raspodjelu ili refundaciju troškova. Ugovor s igračem ipak mora pokazati koji klub duguje osnovnu platu, bonuse i pogodnosti i kada ta plaćanja dospijevaju.

U praksi treba posebno navesti osnovnu platu, bonuse za nastup i učinak, pogodnosti u naturi, osiguranje, doprinose, putne troškove i datume plaćanja. Dokumenti trebaju pokazati i plaća li novi klub dio plate neposredno ili refundira matičnom klubu. Interna refundacija ne zamjenjuje jasnu obavezu prema igraču.

Ugovor treba urediti kašnjenje plate, greške u obračunu i povratak prije planiranog kraja. Da li se primjenjuje austrijsko radno pravo, Angestelltengesetz ili kolektivni ugovor zavisi od stvarnog radnog odnosa i relevantnih kolizionih pravila. Naziv „igrač na pozajmici“ sam po sebi ne rješava to pitanje.

Ugovorna klauzula povratka može odrediti dogovorene uslove za raniji završetak pozajmice ili pripremu povratka. Ona ne zamjenjuje član 10 RSTP. Klub ne može igrača iz ugovornog trougla ukloniti samo tako što neku radnju nazove povratkom.

Ako novi klub jednostrano raskine svoj ugovor s igračem prije isteka ugovorenog perioda pozajmice, član 10 RSTP daje igraču pravo da se vrati u matični klub. Igrač mora odmah obavijestiti matični klub o ranijem prestanku i navesti da li želi povratak. Ako izabere povratak, matični klub mora odmah reintegrisati igrača.

Ugovor koji je tokom pozajmice mirovao ponovo djeluje od dana reintegracije. Matični klub tada posebno mora ponovo plaćati igrača. Pravilo ne uklanja zahtjeve zbog ranijeg prestanka ni moguću naknadu između klubova. Te posljedice treba razlikovati od sporazumno dogovorenog povratka i konačnog prestanka prvog ugovora.

Član 10 RSTP zabranjuje novom klubu da igrača dalje pozajmi ili trajno transferiše trećem klubu. Za novi prelazak zato treba posebna pravna i registraciona osnova. Novi klub ne može pozajmljenog igrača tretirati kao vrijednost koju slobodno prosljeđuje.

Trajni prelazak u novi klub drugačiji je postupak od pozajmice. Potreban je novi dogovor i odgovarajući transferni i registracioni koraci. Ugovor o pozajmici treba navesti da li postoji opcija kupovine, kasnija naknada ili drugi trajni aranžman i koja je izjava za to potrebna.

Ova razlika čuva pouzdanu vremensku liniju. Prvi ugovor, ugovor o pozajmici, ugovor s novim klubom i kasniji trajni transfer moraju ostati odvojeni dokumenti i odvojene faze.

Postojeći ugovor igrača i aneksi, potpisani ugovor o pozajmici i ugovor s novim klubom trebaju biti u jednom spisu. Uz njih sačuvajte registracione zahtjeve, potvrde saveza, transfere, planove plaćanja i komunikaciju o produženju ili povratku.

Vremensku liniju složite prema potpisu, početku pozajmice, registraciji, stvarnom treningu i utakmicama, datumima plaćanja, ranijem prestanku, odluci o povratku i reintegraciji. Tako se vidi da li se spor odnosi na trajanje, pravo nastupa, platu ili raspodjelu troškova.

Prije potpisa igrač i klubovi trebaju odrediti ko šalje obavijesti savezu, koja jezička verzija ima prednost kada postoji više verzija i kako se obračunavaju neisplaćeni bonusi nakon povratka. Nejasne priloge i usmene sporedne dogovore treba pretvoriti u jednu usklađenu pisanu verziju.

Da li prvi ugovor igrača traje tokom pozajmice?
On ostaje osnova odnosa. Njegove ugovorne obaveze u pravilu miruju tokom ugovorenog perioda pozajmice, osim ako su strane pisano dogovorile drugačije.

Da li matični klub uvijek mora nastaviti plaćati platu?
Ne postoji opšti odgovor. Finansijski dogovor klubova i ugovor s igračem moraju pokazati koji klub duguje pojedino plaćanje. Nakon reintegracije zbog ranijeg prestanka matični klub mora od tog trenutka plaćati igrača.

Može li matični klub u svakom trenutku vratiti igrača?
Klauzula povratka zavisi od njenog važećeg teksta. Pravilo FIFA-e o hitnoj reintegraciji vezano je za jednostrani raniji prestanak ugovora od strane novog kluba i odluku igrača da se vrati.

Može li novi klub igrača dalje pozajmiti?
Član 10 RSTP zabranjuje novom klubu dalju pozajmicu ili trajni transfer igrača trećem klubu.

Da li je povratak automatski registrovan?
Ne. Odluka o povratku, ugovorna reintegracija i domaći ili međunarodni registracioni koraci moraju biti dokumentovani pravilnim redom.

Pouzdana pozajmica odvaja tri ravni: prvi ugovor, pisani ugovor o pozajmici između klubova i ugovor s novim klubom. Trajanje, registracija i finansijski uslovi moraju se podudarati u dokumentima. Plata mora imati jasnog dužnika, datum dospijeća i dogovor o troškovima.

Klauzulu povratka ne treba poistovjetiti sa svakim povratkom. Kada novi klub jednostrano ranije raskine svoj ugovor, igrač ima pravo povratka. Ako izabere taj put, matični klub ga mora odmah reintegrisati i od tog dana izvršavati ponovo aktivni ugovor.

Članci o izlaznoj klauzuli i transfernoj naknadi i o sporazumnom raskidu obrađuju druge mehanizme transfera i prestanka. Nove članke i pravne informacije možete pratiti putem BRANDaktuelle pravne novosti. Mag. Bernhard Brandauer, Rechtsanwalt, s vama će razmotriti naredne razumne korake.